Logistika u doba Aleksandra Velikog

Logistički sistem jedne vojske je uvijek bio od krucijalne važnosti za njen uspijeh. To posebno dolazi do izražaja za vrijeme osvajačkih pohoda Aleksandra Velikog. Kako bi uspješno mogli prikazati efikasnost logističkog sistema Aleksandrove vojske, priču počinjemo grčkom vojnom logistikom klasičnog razdoblja.

Logističko planiranje grčke vojske u tom periodu bilo je prilagođeno usporenom kretanju i kratkotrajnom ratovanju. Kada su se borile protiv drugih gradova-država, vojske su obično slijedile određene konvencije. Napustili bi svoj rodni grad i otputovali na dogovoreno ratište pogodno za falangski rat. (*Falanga je bila bojni poredak pješaštva u antičko doba.) Tada bi napali neprijatelja u jednoj odlučujućoj bitci prije nego što bi se vratili kući.

 Vojskama nije bilo predviđeno da ostaju duži vremenski period na terenu. Hiljade neboraca, uključujući poslugu, žene ratnika i robove, putovali su s grčkim vojskama, ponekad čak i nadmašujući broj vojnika. Ne samo da je to dramatično smanjilo brzinu i mobilnost vojske, već je svaki saputnik značio dodatna usta za hranjenje.

Grčka vojska je koristila i volovsku zapregu i kola u svom logističkom sitemu što je dodatno uticalo na brzinu i mobilnost vojske. Stari Grci su za vuču konja i mazgi, kao i za vuču pomenutih vagona koristili remen za grlo i opseg. To je ozbiljno štetio životinjama, dok su kola bivala često sputavana na neravnom terenu. Kao takve transportne jedinice, zaista su više bili smetnja nego pomoć.

Ovako organizovan logistički ssitem bio je dobar samo pri kratkim udaljenostima i polaganom kretanju i pokazao se neupotrebljivim za bilo što drugo.

Reforma logističkog sistema

Filip (otac Aleksandra Velikog) ubrzo je shvatio da se stvari trebaju mijenjati. Među reformama koje je sprovodio, bile su i velike promejene u makedonskom logističkom sistemu. Cilj mu je bio stvoriti sistem koji na prvo mjesto stavlja održivosti, mobilnosti i brzinu njegove vojske na terenu.

Vodeći se praksom grčkog zapovjednika Ksenofona koji je tokom jednog marša spalio vagone da olakša teret svoje vojske i time dobio na brzini i mobilnosti, Filip je zabranio upotrebu volovskih zaprega i kola u svojoj vojsci. Umjesto toga, koristio je konje kao istaknutu tovarnu životinju (prvi put da takvo nešto uradi jedan zapadnjački zapovjednik). To je ubrzo donijelo rezultate jer je time njegovoj vojsci omogućena bolja mobilnost.

Kako bi smanjio oslanjanje svoje vojske na životinje, Filip je također povećao količinu zaliha koje su njegovi vojnici nosili u pohodu. Svaki bi vojnik u ruksaku morao nositi obroke, posuđe, pokrivače, alate za izgradnju cesta, medicinske potrepštine, tridesetodnevnu zalihu brašna i druge lične stvari. Sve zajedno bi težilo oko 36 kilograma.

Kako bi dodatno olakšao svoj teretni voz, makedonski kralj drastično je smanjio broj neboraca koji prate vojsku. Ženama je bilo zabranjeno kretati u pohod dok je broj sluga drastično smanjen.

Sve je to značajno povećalo učinkovitost Filipove makedonske vojske. Rezultat ovakve logističke strukture makedonske vojske jeste da je postala najbrža, najlakša i najmobilnija vojska svog vremena. Bila je u stanju nanositi munjevite udarce protivničkim snagama često prije nego što je protivnik bio svjestan šta se dešava. Pored svega toga, svoju vojsku mogao je održavati na terenu znatno duži vremenski period od svojih grčkih kolega.

Skoidos – prvi oblici današnjeg inžinjera saobraćaja

S ovim novoformiranim logističkim sistemom koji je podržavao i opskrbljivao njegovu vojsku, Aleksandar je 334. godine pne. krenuo u Aziju. Međutim, borbe u Aziji pokazale sus e drugačijim od onih na Balkanu i u Grčkoj. Aleksandar je to shvatio i ubrzo prilagodio logistički sistem koji je naslijedio od oca prema novim uslovima.

Marširanje Perzijskim carstvom značilo je da Aleksandar treba osigurati dobu organizaciju svog teretnog voza. Kako bi to postigao teretni voz stavlja pod rukovodstvo transportnom službeniku, zvanom skoidos. Skoidos bi pazio na odbranu teretnog voza, red marša, dobrobit tovarnih životinja i distribuciju zaliha.

Aleksandrova vojnička služba imala je uveliko organizovan logistički sistem pod odgovornošću transportnog službenika (skoidosa).

Jedan od najkritičnijih faktora za uspješan teretni voz bila je dobrobit tovarnih životinja i ne čudi da je ovo bio jedan od glavnih prioriteta skoidosa.

Iako su mnoge predmete u Aleksandrovoj vojsci nosile ili trupe ili sluge, oni nisu mogli nositi drugu bitnu opremu poput visećih mreža, šatora, drva za ogrjev, plijena, medicinskih potrepština i dr. Zbog toga su životinje koje su prenosile teret bile ključne. Baš kao i za njegovog oca, konji i mazge ostali su dominantne tovarne životinje u Aleksandrovoj vojsci. Marširajući dalje kroz Aziju, uključio je još jednu životinju koja bi nosila zalihe, a to je deva. Poređenja radi, deva je mogla nositi 136 kg tereta, dok konj i mazga samo 91 kg. Pored toga, deve su bile vrlo pogodne za putovanje sušnim terenom, nemajući nikakava ograničenja u tome što mogu jesti i piti.

Tokom njegovih kampanja konji, mazge i deve ostali su motorom Aleksandrovog makedonskog teretnog voza. Njihova brzina i izdržljivost bile su mnogo veće od one od volova i to je odgovaralo njegovoj želji za laganim, brzim marševima po surovim terenima. Kontinuirano bi regrutovao te životinje tokom cijele kampanje, a zatim bi bivali raspoređeni njegovoj vojsci kako bi opskrbljivali vojnike.

Aleksandar je svoj logistički sistem konstantno unaprijeđivao/usklađivao u zavisnosti od terena, dužine pohoda, kao i godišnjih doba. Uvijek je planirao za svaki scenarij. Do koraja njegove vladavine to su bile pretežno pomenute kombijacije transporta.

Makednoske ceste

Još jedno područje u kojem je ispoljio svoju brilijantnost je Aleksandrova gradnja ceste. Među njegovom vojskom bili su specijalizirani geodeti i timovi za gradnju ceste, uglavnom iz njegove lagane pješadije. Njihov zadatak je bio čiščenje prepreka i izgradnja puteva kroz teške i zahtjevne terene.

Što smo naučili?

Pouke koje možemo izvući o uspješnost logističkog sistema u Aleksandrovim pohodima najbolje je sažeo Timothy Van Mieghem u  svom članku Logistics Lessons from Alexander the Great (Quality Press, 1998):

  • uključuje logistiku u strateško planiranje;
  • konstantno unosi promjene u organizaciji rada koje su donijele određene prednosti;
  • razvija radno znanje i detaljno razumjevanje svoji vojnika, proizvoda, konkurencije, industrije, logističkih zahtjeva i tehnologija i koristiti to znanje za razvoj konkurentskih prednosti, tržišnog udjela i dobiti;
  • određuje jednu osobu koja će voditi sve logističke funkcije i sudjelovati u sjednicama strateškog planiranja;
  • sklapa saveze s ključnim dobavljačima i pružiocima usluga, pristupajući njihovoj infrastrukturi dopuštajući im da se učvrste u njegovom vlastitom preduzeću (carstvu);
  • koristi tehnologiju i druge poslovne alate samo u onoj mjeri u kojoj promiču ciljeve profitabilnosti i konkurentske prednosti.

Literatura

  • Engels, D. W. (1976), Alexander the Great and the Logistics of the Macedonian Army, Berkeley.
  • Gabriel, R. A. (2010), Philip II of Macedonia: Greater than Alexander, Lincoln.
  • Karunanithy, D. (2013), The Macedonian War Machine 359 – 281 BC, Barnsley.
  • Kings and Generals, Alexander the Great – Logistics: https://www.youtube.com/watch?v=ahfyIxLlbGA
  • Van Mieghem, T. (1998), Logistics Lessons from Alexander the Great, Quality Progress

Pretplatite se na YouTUBE kanal Kings and Generals.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *